Biti kršćanski svećenik bilo gdje u svijetu nije lak zadatak, a posebno je zahtjevno u nekršćanskoj zemlji. Dugotrajni boravak na Tajlandu, odanoj budističkoj zemlji, istodobno je korisno iskustvo i izazovan pastoralni zadatak. Poštovanje budističkih redovnika na Tajlandu ogromno je, ponekad i nerazumljivo za svećenika iz abrahamske religije (judaizam, kršćanstvo, islam). U isto vrijeme, u klasičnom Teravada budizmu očekuje se da redovnici mole i daju opće savjete, ali ne i da se bave svjetovnim stvarima. To se također razlikuje od propovijedanja i djelovanja svećenika u kršćanstvu. I evo me, ortodoksni starokatolički svećenik u dalekom Tajlandu, zajedno s 22 polaznika mirovnog centra iz 18 zemalja, od kojih su mnogi kršćani. Što svećenik treba učiniti u takvim okolnostima?
Povijest nas uči da je kršćanstvo od početka bilo slobodno utjeloviti različite kulture prihvaćajući istinski ljudske vrijednosti drugih. Danas također moramo uvrstiti kršćanske vrijednosti u pluralistička društva, pri čemu kršćanstvo mora ostati odano svojim ciljevima, ali još u davno vrijeme su kršćani bili slobodni prihvatiti vrijednosti drugih. Postoji jasna opasnost da se jednostavno osudi druge po nacionalnosti ili nominalnoj religiji. U trenutku kada svećenik postane “fenjer na stolu”, otvoren je prema svakom čovjeku bez obzira na njegovu nacionalnost ili rasu, društvene pozicije, filozofsku ili političku orijentaciju. Teško je očekivati dugoročni uspjeh tradicionalnim prihvaćanjem vjere kroz model socijalizacije, jer nigdje u svijetu ne postoji idealan status kršćanstva, a pastoralna briga često se usmjerava prvenstveno na odrasle.
Moja pastoralna briga i vjerske dužnosti također su pod mnogim izazovima. To je gotovo paralizirano djelo jer osnovni liturgijski prostor ne postoji, izoliran sam od crkvene hijerarhije, nema redovitosti u liturgiji. Međutim, i najmanja jezgra pastoralne skrbi postaje vremenom srž novog crkvenog života i novog prostora slobode i mira. Vrlo je lijepo imati finske i makedonske pravoslavne vjernike među kolegama, zajedno s konzervativnim anglikancima i katolicima iz afričkih zemalja. Duboko osjećam da svaki čovjek ima smisla za vjerska pitanja, jer mir nije moguće razumjeti u cjelini bez unutarnjeg mira i duhovne ravnoteže. Prihvatiti ove vrijednosti i sve religije i vjerski / duhovni identitet smatrati miroljubivim i duboko osobnim stvarima je moralni i civilizacijski imperativ suvremenog svijeta. Za mene to uključuje i pastoralnu spremnost i snagu da odgovorim na sve te izazove.
Srećom, 28. razred Rotary mirovnog centra u Bangkoku započeo je u siječnju, vremenu kada se kršćani iz cijelog svijeta ujedinjuju u Molitvenoj osmini za jedinstvo kršćana. Ovogodišnja tema bila nam je posebno korisna za okupljanje, moljenje i razmatranje na više načina o osam glavnih tema koje se mogu tako lako povezati s mirom. Razumijevanje uloge unutarnjeg mira često je teško bez ikakvog religioznog uvjerenja ili duhovnog razumijevanja, a teme su meni bile vrlo korisne.
Osam tema je Pomirba (bacanje tereta preko broda, bilo koji teret koji nas zadržava u našem nastojanju za pravilnim djelovanjem); Prosvjetljenje (traženje i pokazivanje Božje svjetlosti, kao što je to svjetlo osjećaj milosrđa i jasno razumijevanje svega što radimo); Nada (ovdje uvrštena prije svega kao poruka Svetoga Pavla svojim putnicima, ali koja je bila vidljiva u razredu naših facilitatora, dok smo slušali prekrasne stihove grčkog pjesnika Kavafija, koje je u videu recitirao Sean Connery); Povjerenje (ne bojte se, vjerujte; sa strahom možemo učiniti malo, a vjerom možemo postići najudaljenije točke u kozmosu); Snaga (kao što je vidljivo u lomljenju kruha za put u nepoznato); Gostoljubivost (pokazati neobičnu ljubaznost; toliko je važno u današnjem svijetu punom izbjeglica, migranata i ljudi kojima je potrebno pravo gostoprimstvo, gdje je gost ili prolaznik uvijek s poštovanjem dobrodošao i kome treba pružiti pomoć, bez obzira na okolnosti); Konverzija (ne mijenjanje nečije religije, nacije ili bilo kojeg posebnog identiteta, već mijenjanje naših srca i umova); Velikodušnost (primanje i davanje, bez traženja).
Ovih osam tema učinilo nas je svjesnima našega rada, ali i približilo nas kao suradnike. Kao takvo, ovo iskustvo neće samo doprinijeti mom znanju mira, već će i mene, putem Bože volje, učiniti neobično ljubaznim.
otac Vedran Obućina